Domaći softver

Književnost ne postoji u vakuumu. Tu je da nas zabavi, pruži nam uvid u iskustva koja ne bismo nikada doživjeli, otvori nam svjetove koje ne bismo nikada vidjeli i nauči nas ponešto o ljudskoj prirodi. Jedna od glavnih funkcija književnosti u našem društvu njena je moć iniciranja promjene. Tako je doživljava Mario Vargas Llosa, svjetski proslavljeni književnik podrijetlom iz Perua. Po njemu, literatura mora biti radikalna, buntovnička i ekstremna kako bi se smatrala velikom. Samo oni koji dijele ovaj nazor mogu uživati u književnosti.

Raznim eufizmima korporacijski mediji pokušat će prijeći preko pravih razloga siromaštva i lošeg socijalnog statusa sve većeg broja siromašnih Amerikanaca. Kao nekad za vrijeme velike depresije, tako i sada nedodirljivi (kao u pripadnicima najniže indijske kaste, a ne kao mafiozi iz filma Briana De Palme, Nedodirljivi) u Americi misle da je problem u njima. Sve što trebaju učiniti kako bi se uzdignuli na socijalnoj ljestvici jest zasukati rukave i biti uporni.

Razlika između istočne i zapadne obale velika je. Rado bih se upustio u njihovu usporedbu, još uvijek sam pod dojmom skorog puta do San Diega, ali razlika ima previše. Probat ću zadržati pozornost samo na kavi. Zapadna obala ima Peet's Coff ee & Tea. Otvaranjem svoje prve caffeterie 1969. u Berkeleyu, Alfred Peet pokrenuo je revoluciju koja i danas traje. Prije njega je kava, ako se razvodnjeni tamni napitak tako mogao nazivati, bila mješavina jeftinih južnoameričkih vrsta čiji se loš okus morao prikrivati s mnogo šećera i mlijeka. Kava koju je Alfred Peet radio postala je omiljeni napitak boema u intelektualnom centru kakav je Berkeley da bi se kasnije proširila poput vatre na ostatak zemlje. Za jednog Peetnika kava koja ne potječe od Peet'sa nije prava kava.