Kolumne
Moj prijatelj fundamentalist
Dimitar Georgievski
Razlika između istočne i zapadne obale velika je. Rado bih se upustio u njihovu usporedbu, još uvijek sam pod dojmom skorog puta do San Diega, ali razlika ima previše. Probat ću zadržati pozornost samo na kavi. Zapadna obala ima Peet's Coff ee & Tea. Otvaranjem svoje prve caffeterie 1969. u Berkeleyu, Alfred Peet pokrenuo je revoluciju koja i danas traje. Prije njega je kava, ako se razvodnjeni tamni napitak tako mogao nazivati, bila mješavina jeftinih južnoameričkih vrsta čiji se loš okus morao prikrivati s mnogo šećera i mlijeka. Kava koju je Alfred Peet radio postala je omiljeni napitak boema u intelektualnom centru kakav je Berkeley da bi se kasnije proširila poput vatre na ostatak zemlje. Za jednog Peetnika kava koja ne potječe od Peet'sa nije prava kava.
Povijesna važnost Alfreda Peeta može se mjeriti i po tome što je ostavio iza sebe. S jedne strane su tu generacije intelektualaca koji su vjerojatno uz aromatični napitak dogovarali kako promijeniti svijet. S druge strane, Alfred je bio mentor brojnim novim baristima. Najpoznatiji među njima svakako su osnivači Starbucksa, najvećeg lanca na svijetu za služenje napitaka od kave. Javnost je jednoglasna u presudi da Peet's radi bolju kavu od Starbucksa. Poklonici Peet's lanca isto tako vole i činjenicu da je Internet u ovom lancu besplatan za razliku od Starbucksa. Ispijanje kave ili čitanje časopisa i knjiga u nekom gurme kafeu omiljena je praksa velikog broja urbanih Amerikanca. Na meni je odlučiti hoću li prihvatiti ili ne uvjete koje mi nude oba lanca. Na kraj pameti mi ne bi palo nazivati vlasnike Starbucksa, a ni vlasnike Peet's lanca fundamentalistima, ideolozima, militaristima ili čistuncima. Ukratko, svakom kupovinom kave u jednom od ta dva lanca prihvatio bih uvjete njihove licence ili ugovora i obavezao bih se da ga neću prekršiti. Prozivanje po imenima je na žalost ono što se događa pobornicima FOSS licenci. Pragmatičnost u poslovnom svijetu obično znači stupanj voljnosti da se dopusti povreda principa ili pravila kako bi se nekoj stranci napravio ustupak i dopustilo raditi nešto što je inače zabranjeno. Recimo, kada bi mi Starbucks dopustio da svoj Web server pokrećem iz jedne njihove lokacije, učinio bi vrlo veliku iznimku i povrijedio pravila za služenje kave klijentima. Drugi bi se klijenti mogli buniti i reći kako ja ne bih trebao primati nikakve prednosti, ali bih ih jednostavno nazvao fundamentalistima, ideolozima, i čistuncima da ih omalovažim u očima drugih. Mogao bih pisati članke, blogove i davati govore u kojima bih postojano napadao principijelne klijente Starbucksa i u kojima bih ih pozivao da budu pragmatični jer važnost mog e-commerce sitea bitnija je od njihovih prava. Mogao bih u svojim izjavama citirati poznatog Thomasa S. Kuhna i ekonomista E.F. Schumpetera, autora kovanice kreativna destruktivnost (engl. creative destruction), kako bih uvjerio konzervativce snagom riječi da su promjene neumitne i iznenadne. Ovakavu kampanju, naravno s mnogo takta, vodi nitko drugi nego Tim O'Reilly, osoba koja je pokrenula vrlo popularnu izdavačku kuću O'Reilly. Podsjetimo se samo da je ova izdavačka kuća postigla slavu zahvaljujući svojoj ranoj orijentaciji prema FOSS tehnologijama, točnije Perlu i Unixu. Zvijezde FOSS-a mahom su bili autori neke O'Reillyjeve knjige. Ako Tim O'Reilly ima nešto za reći, onda javnost pomno sluša i analizira njegove izjave. Tim je seminalna figura u informatičkoj industriji, a pogotovo u FOSS svemiru, i vjerojatno je jedna od najzaslužnijih osoba za popularizaciju i komercijalizaciju FOSS tehnologija u SAD-u. Tim je 2004. publicirao članak Open Source Paradigm Shift . Tekst je vrlo zanimljiv ako ništa drugo, onda zbog dugog i zanimljivog uvoda na temu destruktivnih promjena koje se događaju iznenada. Zaključak članka je kako bi FOSS pobornici morali otvoriti oči i prestali isključivati druge svojim licencama. Samo onda bi mogli shvatiti učinak FOSS-a na promjene oko nas i biti spremni za ono što nam donosi budućnost. Pošto se dijelovi članka citiraju čak i danas, pet godina nakon objavljivanja, čini se da se FOSS zajednica još uvijek nije rješila političkih komesara u svojim redovima. Dapače, GPL inačica 3 pokazala je kako je FOSS postao još malo isključiviji i nema namjeru odustati od promjene svijeta. I pored mnogo citata i zanimljive povijesti koje je Tim izložio u svom članku, svi njegovi argumenti protiv koncepta uporabe FOSS-a padaju u vodu, jer su temeljeni na pogrešnim osnovama. Richard Stallman, autor GPL licence, nikada nije krio da je socijalni element jedan od najbitnijih sastojaka ove licence. Pravo na besplatan pristup znanju i njegovom širenju osnovni je uvjet demokracije. To su motivi koji će često natjerati pripadnike FOSS zajednice iz New Yorka da sjednu u kombi i voze do Washingtona kako bi prezentirali svoje stavove pred nekim senatorom. Richard je prihvatio da uvjeti GPL licence neće odgovarati svakom, ali to je normalno i za druge situacije postoje drugi tipovi licenci. Neke su komercijalne, a neke nisu. Neke su restriktivne, a neke nisu.
Tvrtke ili individue koje nalaze GPL licencu restriktivnom imaju slobodu izabrati neku drugu, kao recimo BSD licencu. Međutim, problem s takvom licencom je što netko drugi može uzeti produkt vašega rada, kreirati nešto na njegovoj osnovi, patentirati novu kreaciju i onda tražiti novčanu naknadu. Nije ni čudo da je BSD operativni sustav u zoni sumraka u usporedbi s Linuxom. GPL licenca omogućuje inženjerima iz IBM-a i Oraclea da međusobno surađuju bez ikakvog straha da će odati neku poslovnu tajnu. Prije GPL licence prvo su razgovarali odvjetnici, pa onda inženjeri, uz stalni nadzor odvjetnika. Rezultati su očiti. Inovacije i poboljšanja, na radost korisnika, događaju se sve većom brzinom. Zvuči nevjerojatno da se FOSS pobornici okrivljuju za ideologiju i fundamentalizam. GPL licenca je nastala upravo zbog toga što u prošlosti većina ljudi nije imala pristup suvremenim tehnologijama. Tvrdnja da GPL licenca sputava tvrtke u obavljanju posla na najbolji način također je labava. Nedavno je IBM sklopio ugovor s francuskom policijom da prebaci njihove Windowse na Ubuntu. Razlog je jednostavan. IBM je ostvario profit, a njegov klijent je uštedio milijune dolara. Ono što je Noam Chomsky za lingvistiku, Tim O'Reilly je za FOSS. Obojica su toliko utjecajni u svom polju da vrlo lako diskreditiraju svaku osobu koja se suprostavlja njihovom viđenju svijeta. Ako mu je nešto smetalo, Tim O'Reilly kao i svaka druga osoba na ovom svijetu, mogao je pridonjeti oblikovanju teksta GPL v3 licence. Bankari, kao vrhunski pragmatičari, opirali su se pravilima države koja su smatrali restriktivnima i socijalističkima. Vrlo su slikovito pokazali kamo vodi put na kojem cijelo društvo mora praviti ustupke kako posao ne bi trpio zastoje i kreirao manje profite. Još uvijek nije sigurno kako će se SAD iz nereda izvući - kao vođa svijeta ili zemlja nalik nekoj od bivših istočnoeuropskih zemalja.
1
Anketa
Jeste li prešli na Windows 7?Kolumne
Katran i perje
Dimitar Georgievski
Književnost ne postoji u vakuumu. Tu je da nas zabavi, pruži nam uvid u iskustva koja ne bismo nikada doživjeli, otvori nam svjetove koje ne bismo nikada vidjeli i nauči nas ponešto o ljudskoj prirodi. Jedna od glavnih funkcija književnosti u našem društvu njena je moć iniciranja promjene. Tako je doživljava Mario Vargas Llosa, svjetski proslavljeni književnik podrijetlom iz Perua. Po njemu, literatura mora biti radikalna, buntovnička i ekstremna kako bi se smatrala velikom. Samo oni koji dijele ovaj nazor mogu uživati u književnosti.Otvorene multimedije
Dimitar Georgievski
Raznim eufizmima korporacijski mediji pokušat će prijeći preko pravih razloga siromaštva i lošeg socijalnog statusa sve većeg broja siromašnih Amerikanaca. Kao nekad za vrijeme velike depresije, tako i sada nedodirljivi (kao u pripadnicima najniže indijske kaste, a ne kao mafiozi iz filma Briana De Palme, Nedodirljivi) u Americi misle da je problem u njima. Sve što trebaju učiniti kako bi se uzdignuli na socijalnoj ljestvici jest zasukati rukave i biti uporni.Moj prijatelj fundamentalist
Dimitar Georgievski
Razlika između istočne i zapadne obale velika je. Rado bih se upustio u njihovu usporedbu, još uvijek sam pod dojmom skorog puta do San Diega, ali razlika ima previše. Probat ću zadržati pozornost samo na kavi. Zapadna obala ima Peet's Coff ee & Tea. Otvaranjem svoje prve caffeterie 1969. u Berkeleyu, Alfred Peet pokrenuo je revoluciju koja i danas traje. Prije njega je kava, ako se razvodnjeni tamni napitak tako mogao nazivati, bila mješavina jeftinih južnoameričkih vrsta čiji se loš okus morao prikrivati s mnogo šećera i mlijeka. Kava koju je Alfred Peet radio postala je omiljeni napitak boema u intelektualnom centru kakav je Berkeley da bi se kasnije proširila poput vatre na ostatak zemlje. Za jednog Peetnika kava koja ne potječe od Peet'sa nije prava kava.