Kolumne

Otvorene multimedije

Dimitar Georgievski

Raznim eufizmima korporacijski mediji pokušat će prijeći preko pravih razloga siromaštva i lošeg socijalnog statusa sve većeg broja siromašnih Amerikanaca. Kao nekad za vrijeme velike depresije, tako i sada nedodirljivi (kao u pripadnicima najniže indijske kaste, a ne kao mafiozi iz filma Briana De Palme, Nedodirljivi) u Americi misle da je problem u njima. Sve što trebaju učiniti kako bi se uzdignuli na socijalnoj ljestvici jest zasukati rukave i biti uporni.

Pitanje je koliko čovjek mora biti uporan kako bi mogao kupiti stan u jednoj od stambenih kooperativa na petoj aveniji na Manhattanu? Upornost nema nikakvog utjecaja na ishod. Ako brahmani u upravnom odboru odluče da ste niže kaste, morat ćete svoju sreću iskušati negdje drugdje. Srednju klasu lako je eliminirati. Treba samo podići mjesečne troškove održavanja na razinu koju je teško pratiti. Za utjehu, najuporniji se mogu podsjetiti kako je svojevremeno Richard Nixon, bivši predsjednik SAD-a, doživio da su ga odbili iz jedne takve kooperative na Manhattanu.

Brojni antidiskriminacijski zakoni dokaz su da je grad New York u svojoj povijesti uložio mnogo napora kako bi smanjio nepravičnost koju njegovi građani mogu iskusiti u traženju novog posla ili novoga doma. Realnost međutim govori kako je diskriminacija itekako prisutna u svakodnevnom životu, ali je mnogo suptilnija.

U domeni softvera, izvor diskriminacije zatvoreni su formati za spremanje podataka na neki medij. Zatvoreni formati nisu opasni sami po sebi koliko privilegiranost njihovih vlasnika da određuju tko će i pod kojim uvjetima konzumirati informacije. Kontrola multimedijalnih formata najnovija je fronta na kojoj se lome napori o daljoj standardizaciji i otvaranju internetskih tehnologija. Nekad su se proizvođači tukli oko desktopova. Ne tako davno tukli su se oko prevlasti nad preglednicima. Standardizacija HTML-a, JavaScript-a, CSS-a, načinila je vrstu preglednika gotovo irelevantnom. Ono što standardizacija još uvijek nije dotakla jesu kodeksi (eng: codecs). To su programi ili uređaji koji kodiraju i dekodiraju multimedijalne zapise. Bez njih ne bismo mogli gledati videozapise ili slušati glazbu u MP3 formatu. Teško da bilo koji Amerikanac konzultira članke zakona o zaštiti intelektualne svojine, Digital Millenium Copyright Act (DMCA), prije nego što posudi DVD susjedu ili pogleda videozapis na YouTubeu. Kada bi ljudi pročitali DMCA zakon, vidjeli bi da je distribucija i konzumacija multimedijskih materijala vrlo kontroliran postupak.

Možda bi tek onda javnost počela gledati s neodobravanjem na Flash i zatvorene audiokodekse i videokodekse i počela podupirati otvorene kodekse. Kako je Flash vjerojatno najpopularnija multimedijalna platforma na svijetu, hoću reći na YouTube sajtu, zatvoreni kodeksi predstavljaju problem za Google. Ako ih koristi u svojim produktima, onda bi Goolge morao plaćati naknadu za korištenje vlasniku kodeksa. S druge strane, Google ne može pokrenuti FOSS projekt upotrebljavajući zatvorene kodekse jer su njihove licence u izravnom sukobu s GPL licencom.

Istina, postoje i manje restriktivne FOSS licence, ali mislim da je vrijeme pokazalo kako su najuspješniji projekti zaštićeni GPL licencom. Između ostalog, ova licenca nedvosmisleno brani kreatore softvera od legalnih zavrzlama vezanih uz korištenje i distribuciju njihovih aplikacija.

Prije godinu dana Google je morao zaustaviti jedan FOSS projekt čiji je cilj bio reproducirati funkcionalnost CoreAVC zatvorenog kodeksa. Razlog? Vlasnik ovog kodeksa pozvao se na DMCA zakon i optužio Google da je pokrenuo projekt bez njihovog odobrenja. Izgleda da su Google i CoreCodec, vlasnik CoreAVC kodeksa našli zajednički jezik jer projekt je ponovno zaživio i traži programere koji bi radili na njemu.

Popularnost Flasha nije obeshrabrila druge tvrtke u traženju dijela kolača na tržištu. Microsoft  je razvio Silverlight platformu jer je shvatio da svijet nije više ovisan o Internet Exploreru i mora naći zamjenu kojom bi kreirao novu ovisnost.

Malo je zabavno gledati kako Adobe pokušava negirati bitnost Silverlighta dok istovremeno veliča uspjehe svog Flash produkta. Možda će Adobe ovih dana razmisliti dobro o svojim budućim planovima s Flashom jer Microsoft  je nedavno potpisao ugovor s Intelom da omogući Silverlight na Moblin operativni sustavima. Moblin je inačica Fedora Linuxa optimizirana za Intelov Atom čip i prilagodjena radu na sićušnim notebookovima.

Od svađe dviju tvrtki poznatih po zatvorenim sustavima nemamo nikakve koristi. Ono što nam treba jest otvorena multimedijalna platforma. Napora za kreiranje otvorenih kodeksa nije nikad nedostajalo. Najnoviji u nizu pokušaja došao je od konzorcija koji kontrolira HTML standard. World Wide Web Consortium (W3C) probao je u najnovijoj inačici HTML standarda, broj 5, riješiti se zatvorenih multimedijalnih pluginova i zamijeniti ih otvorenom multimedijalnom platformom koja će biti integrirana s HTML standardom. Otvorena platforma trebala se temeljiti na Vorbis audio i Theora videokodeksima. Naravno, pokušaj su torpedirale tvrtke koje profitiraju od sadašnje situacije sa zatvorenim kodeksima. W3C konzorcij mudro je odustao od standardizacije multimedijalne platforme u HTML 5 specifi kaciji (barem za sada), i pustio da stvari idu svojim tokom. Sljedeća prilika možda i neće biti tako daleko u budućnosti. Prošlog ljeta Google je kupio On2 tvrtku koja stoji iza Theora kodeksa. Navodno Google namjerava prebaciti YouTube na ovaj otvoreni kodeks.

Utjecaj YouTubea na adaptaciju novoga kodeksa može se usporediti samo s utjecajem Wall-Marta, gigantskog trgovačkog lanca, na tvrtke koje prodaju svoju robu kroz ovaj lanac. Wall-Mart može natjerati najveće farmaceutske tvrtke na poslovne ustupke i prihvaćanje novih tehnologija kao što je RFID kako bi pratili distribuciju proizvoda u realnom vremenu. Google do sada nije objavio ni jednu informaciju s kojom bi pokazao svoje prave namjere s kodeksima koje je stekao kupnjom On2 tvrtke. Navodno Google pokušava unaprijediti skalabilnost i performanse Theora kodeksa prije nego ga uporabi na YouTube. Neizvjesnost oko planova Googlea živcira mnoge. Mozilla fondacija najvokalnija je među nestrpljivima. Optužili su Google da čekanjem smanjuje šanse za uspjeh adaptacije otvore nih kodeksa. Ne mogu se ne složiti sa stavom Mozille.

Zamislite kakav bi bio svijet da moramo plaćati naknade za korištenje HTML specifikacije. Bismo li uopće bili na Webu ako bismo morali platiti svaki posjet neke Web stranice? Vjerojatno ne, a Web bi nalikovao kablovskoj TV gdje se sve može vidjeti uz izvjesnu nadoknadu. U ovom trenutku teško je reći koji će smjer prevladati, ali iskreno se nadam da će Google pokazati pravac svima koristeći otvorene multimedijske kodekse na YouTubeu.



1

Anketa

Jeste li prešli na Windows 7?

Kolumne

Katran i perje

Dimitar Georgievski

Književnost ne postoji u vakuumu. Tu je da nas zabavi, pruži nam uvid u iskustva koja ne bismo nikada doživjeli, otvori nam svjetove koje ne bismo nikada vidjeli i nauči nas ponešto o ljudskoj prirodi. Jedna od glavnih funkcija književnosti u našem društvu njena je moć iniciranja promjene. Tako je doživljava Mario Vargas Llosa, svjetski proslavljeni književnik podrijetlom iz Perua. Po njemu, literatura mora biti radikalna, buntovnička i ekstremna kako bi se smatrala velikom. Samo oni koji dijele ovaj nazor mogu uživati u književnosti.

Otvorene multimedije

Dimitar Georgievski

Raznim eufizmima korporacijski mediji pokušat će prijeći preko pravih razloga siromaštva i lošeg socijalnog statusa sve većeg broja siromašnih Amerikanaca. Kao nekad za vrijeme velike depresije, tako i sada nedodirljivi (kao u pripadnicima najniže indijske kaste, a ne kao mafiozi iz filma Briana De Palme, Nedodirljivi) u Americi misle da je problem u njima. Sve što trebaju učiniti kako bi se uzdignuli na socijalnoj ljestvici jest zasukati rukave i biti uporni.

Moj prijatelj fundamentalist

Dimitar Georgievski

Razlika između istočne i zapadne obale velika je. Rado bih se upustio u njihovu usporedbu, još uvijek sam pod dojmom skorog puta do San Diega, ali razlika ima previše. Probat ću zadržati pozornost samo na kavi. Zapadna obala ima Peet's Coff ee & Tea. Otvaranjem svoje prve caffeterie 1969. u Berkeleyu, Alfred Peet pokrenuo je revoluciju koja i danas traje. Prije njega je kava, ako se razvodnjeni tamni napitak tako mogao nazivati, bila mješavina jeftinih južnoameričkih vrsta čiji se loš okus morao prikrivati s mnogo šećera i mlijeka. Kava koju je Alfred Peet radio postala je omiljeni napitak boema u intelektualnom centru kakav je Berkeley da bi se kasnije proširila poput vatre na ostatak zemlje. Za jednog Peetnika kava koja ne potječe od Peet'sa nije prava kava.