Kolumne

O Standardima

Dimitar Georgievski

Znamo da se OpenOffice, sa svojim brojnim klonovima, još uvijek suočava s hladnim prijemom kod takozvanih poslovnih korisnika, unatoč sve boljim performansama i mogućnostima. Krivac je, naime, nepotpuna kompatibilnost s MS Office paketom koji je de facto standard kad su u pitanju poslovne aplikacije za podizanje produktivnosti. Potpuna kompatibilnost je, naravno, nedostižan san. Specifikacija formata MS dokumenata nije dostupna javnosti, pa razvijači konkurentnih aplikacija pokušavaju ići unatrag (engl. reverse engeneering) kako bi reproducirali istu ili sličnu funkcionalnost.

Vjerodostojnost reprodukcije rasporeda elemenata na stranici je problem kad dokument koji se konvertira sadrži komplicirane hijerarhije tablica. To je sizifovski tip posla ako se uvaži činjenica da ni sam Microsoft nikada nije uspio u potpunosti održati kompatibilnost formata dokumenata s ranijim verzijama svojih proizvoda.

Napori pri kreiranju standardnog formata za pohranjivanje dokumenata nisu novi. Prvi koraci k standardnom formatu načinjeni su 1999. godine, kada su kreatori StarOffice paketa, a.k.a. StarDivision, kreirali XML format za pohranjivanje dokumenata. StarDivision je iste godine bio kupljen od Sun Microsystems. Već sljedeće godine, u listopadu 2000., Sun Microsystems pušta u javnost StarOffice kao community project pod imenom OpenOffice, znajući da bez velike korisničke baze ne može računati na uspjeh svog uredskog paketa.

Krajem 2002. neprofitna organizacija OASIS (Organization for the Advancement of Structured Information Standards) počinje raditi na standardiziranju OpenOffice XML formata. OASIS je uspio kreirati međunarodni standard za pohranjivanje dokumenata pod kodnim imenom ODF (Open Document Format) certificiranog od same ISO organizacije (International Organization for Standards). ISO predstavlja Olimp za svaki ambiciozni standard željan međunarodne prihvaćenosti. OASIS definira ODF kao otvoreni standard, baziran na XML-u. Dokumenti mogu sadržavati tekst, dijagrame, grafiku i tablične kalkulacije. Parafrazirat ću OASIS; otvoreni standard je bitan jer ne favorizira nijednu aplikaciju ili proizvođača aplikacija. Birokrati mogu s osmijehom na licu spremiti dokument znajući da će on biti dostupan za procesiranje i nakon sljedećih sto godina. Nimalo nebitna činjenica ako se radi o vladi čiji dokumenti ostaju na snazi stoljećima. Kao primjer navodim zakon koji neudanim ženama Minnesote zabranjuje da u ribolov idu same. Ili, recimo, zakon u New Jerseyju koji zabranjuje da se namrgodite policiji. Lako je zamisliti krizu vlade do koje bi došlo kada se ti dokumenti ne bi mogli otvoriti za sto ili dvjesto godina jer proizvođač vladine office aplikacije ili više ne postoji ili je promijenio format.

Jedina aplikacija koja ne koristi ODF format je, vjerojatno pogađate, MS Office. U zadnje vrijeme Microsoft doživljava napad na oba temelja svoje dominacije. Desktop se mora nadmetati s Linux i Mac operativnim sustavima, a MS Office sa svim office aplikacijama koje koriste ODF format. Reakcije Microsofta na promjene prilika na tržištu su, pored uobičajenog zastrašivanja i širenja dezinformacija, dosta lukave i idu prema marginaliziranju značaja ODF formata. Prinudom Europske Unije Microsoft je kreirao Open XML format kao alternativu ODF formatu i svojski se trudi pribaviti ISO certifikat, koji mu je neophodan za rad s vladinim organizacijama u zemlji i svijetu. S jedne je strane Microsoft lobirao punom parom da se ODF ne prihvati kao standard, barem ne u SAD-u. S druge strane, zli jezici kažu, regrutirao je svoje partnere da postanu članovima organizacije za standarde u svojim matičnim zemljama kako bi utjecali na ishod glasovanja za prihvaćanje OpenXML formata kao ISO standarda. Kažu, Microsoft je svojim partnerima platio godišnju članarinu u tijelima koja odlučuju o standardima samo da bi pridobio većinu. Ishod ISO glasanja o OpenXML formatu bio je objavljen 2. rujna ove godine - Microsoft nije uspio pridobiti većinu za dobivanje ISO žiga na OpenXML format. Zemlje poput Kine, Indije, Brazila i Francuske rekle su „ne“, uz komentare koji znače da će ISO još jednom razmotriti OpenXML format ako Microsoft izađe u susret njihovim zamjerkama, što znači promjenu ili uklanjanje svih dijelova OpenXML formata koji i dalje uvjetuju ovisnost o Microsoft tehnologijama.

Prva reakcija Microsofta bila je u znaku zadovoljstva rezultatima glasovanja, s vjerom kako će u veljači 2008., na ponovnim izborima, konačno dobiti ISO certifikaciju. Odgovor je prilično ciničan. Ove godine, dok je razmatranje OpenXML formata bilo u tijeku, glasnogovornici Microsofta govorili su kako s odobrenjem gledaju na ISO certifikaciju jer će dati potreban legitimitet OpenXML formatu koji će, pak, korisnike osloboditi ovisnosti o zatvorenim formatima i pojedinim proizvođačima. Za ne vjerovati je da su od Microsofta dolazile ovakve izjave.

Bitka, međutim, nije gotova. Pobornici ODF formata prognoziraju da će ODF za tri godine postati službenim formatom vladinih agencija u SAD-u. Sada je jasno zašto je Microsoft trebao pakt s Novellom koji se bio odmah dao na inkorporiranje OpenXML formata u OpenOffice aplikaciji. Trebao im je legitimitet o otvorenosti OpenXML formata na drugim platformama. Nije baš vjerojatno da bi OpenXML korisnike držao ovisnima o Microsoftu čak i kada oni ne bi radili na Windows platformi.

U normalnim okolnostima Microsoft se ne bi puno uzbuđivao oko inicijativa drugih proizvođača da potkopaju temelje njihovog monopola. Čak je i veliki IBM nemoćan sam promijeniti odnos sila na tržištu. Za takav posao potreban je jedan Google s podjednako dubokim džepovima i čuvenom nesenzibilnošću za ugled i osjećaje starijih tvrtki.

Upornošću viđenom samo kod rimskih legionara Google polako osvaja nova tržišta. Jedan od nedavnih značajnih Googleovih poteza je natječaj za 700 MHz bežični spektar. Glasina je da Google radi na vlastitom mobitelu kojeg namjerava integrirati s masom svojih web aplikacija. Operativni sustav tog mobitela bit će Linux koji sve više nalazi put do mobilnih uređaja najrazličitijih tipova. Desktop kakvog znamo izgubit će na značaju, a time u pitanje dolazi i monopol Microsofta.

Ironija je da je Microsoft prije kojih dvadeset, trideset godina sa svojim MS-DOS operativnim sustavom i BASIC interpreterom srušio monopol giganta kakav je bio IBM. Danas se Microsoft nalazi u IBM-ovoj koži, a IBM pokušava to učiniti s Microsoftom, koji grčevito pokušava zaštititi visoke cijene svojih proizvoda. Budući da je MS Office već jako dugo suvereni vladar desktopa, bilo bi pogrešno odbaciti OpenXML format. Zapravo, bilo bi dobro za sve, pa i Microsoft, da OpenXML bude prihvaćen kao standard jer će se onda koristiti drukčijim silama i bit će otvoren za razvoj široj javnosti, a Microsoft će se morati potruditi poboljšati svoju dokumentaciju. Standardi nisu zakoni i ne uvjetuju nikoga da ih upotrebljava. ODF i OpenXML mogu se ravnopravno upotrebljavati i svatko može sam odlučiti koji će format rabiti. Otvorenost uvjetuje kompatibilnost, zbog čega je bitno da OpenXML bude prihvaćen kao standard. To je jedini način zaštite interesa i prava korisnika.



1

Anketa

Jeste li prešli na Windows 7?

Kolumne

Katran i perje

Dimitar Georgievski

Književnost ne postoji u vakuumu. Tu je da nas zabavi, pruži nam uvid u iskustva koja ne bismo nikada doživjeli, otvori nam svjetove koje ne bismo nikada vidjeli i nauči nas ponešto o ljudskoj prirodi. Jedna od glavnih funkcija književnosti u našem društvu njena je moć iniciranja promjene. Tako je doživljava Mario Vargas Llosa, svjetski proslavljeni književnik podrijetlom iz Perua. Po njemu, literatura mora biti radikalna, buntovnička i ekstremna kako bi se smatrala velikom. Samo oni koji dijele ovaj nazor mogu uživati u književnosti.

Otvorene multimedije

Dimitar Georgievski

Raznim eufizmima korporacijski mediji pokušat će prijeći preko pravih razloga siromaštva i lošeg socijalnog statusa sve većeg broja siromašnih Amerikanaca. Kao nekad za vrijeme velike depresije, tako i sada nedodirljivi (kao u pripadnicima najniže indijske kaste, a ne kao mafiozi iz filma Briana De Palme, Nedodirljivi) u Americi misle da je problem u njima. Sve što trebaju učiniti kako bi se uzdignuli na socijalnoj ljestvici jest zasukati rukave i biti uporni.

Moj prijatelj fundamentalist

Dimitar Georgievski

Razlika između istočne i zapadne obale velika je. Rado bih se upustio u njihovu usporedbu, još uvijek sam pod dojmom skorog puta do San Diega, ali razlika ima previše. Probat ću zadržati pozornost samo na kavi. Zapadna obala ima Peet's Coff ee & Tea. Otvaranjem svoje prve caffeterie 1969. u Berkeleyu, Alfred Peet pokrenuo je revoluciju koja i danas traje. Prije njega je kava, ako se razvodnjeni tamni napitak tako mogao nazivati, bila mješavina jeftinih južnoameričkih vrsta čiji se loš okus morao prikrivati s mnogo šećera i mlijeka. Kava koju je Alfred Peet radio postala je omiljeni napitak boema u intelektualnom centru kakav je Berkeley da bi se kasnije proširila poput vatre na ostatak zemlje. Za jednog Peetnika kava koja ne potječe od Peet'sa nije prava kava.