Kolumne

Mreža je kompjuter

Dimitar Georgievski

Jedno od pitanja s kojim nas, kao trećim po redu najinteligentnijim bićima na ovom planetu, brzi razvoj tehnologije trajno suočava jest hoće li evolucija tehnologije malo posustati. Ili, da parafraziram, je li sve što se treba otkriti otkriveno. U trenutku slabosti svatko od nas bi poželio da je to slučaj. Korak inovacija ne posustaje nimalo i nekoliko tehnologija dobilo je dovoljno ubrzanja i prisutnosti na tržištu da postanu disruptivne – dovoljno bitne da poremete ustroj univerzuma i pokrenu novu kreativnu revoluciju. Prateći vijesti ove godine više bih bio naklonjen pomisliti kako su zapravo svjetlo pozornice ukrale bitke oko takozvane intelektualne svojine. Izraz "intelektualna svojina" je totalno pogrešan.

Zadnja u nizu vijesti u toj priči jest da mala i nepoznata tvrtka IP Innovation and Technology Licensing Corp. tuži RedHat i Novell za povredu patentnih prava vezanih uz Linux operativni sustav. Tvrtka vlasnik IP Innovationa jest Acacia. Ona ne proizvodi i ne inovira ništa. Njena poslovna filozofija sastoji se od povećavanja portfelja patenata kupnjom patenata od drugih tvrtki, kako bi zatim mogla tužiti druge tvrtke i tražiti odštetu. Povlačenje imena po medijima donosi dosta negativnog publiciteta pa Acacia uvijek otvori neku novu tvrtku čija je jedina svrha odvraćati pozornost dok se slučaj povlači po medijima. Tko stoji iza Acacije? Nemojte me uzeti za riječ, ali zakleo bih se da je to isti onaj debeli i pompozni gospodin sa sjeverozapada Amerike.

Dva štrebera i dva poduzetnika davne 1982. pokrenuli su Sun, danas jednu od najvažnijih i najutjecajnijih tvrtki ICT industrije. Izjava „Mreža je kompjuter“ nikad nije bila relevantnija nego danas. Dolaskom na čelo EMC-a prije nekoliko godina, Joe Tucci je prognozirao da će EMC jednog dana svoj hardver davati u bescjenje i fokusirati se na softver i usluge građene oko njihovih proizvoda. EMC je neporecivi lider u području tehnologija za pohranjivanje podataka. Ukrao je tržište IBM-u kreativnim rješenjima koji su klijentima jamčili dostupnost podataka i u trenucima "havarije". Perjanica EMC-a je Symmetrix server. Ako pitate za njegovu cijenu, onda definitivno nije za vas. Sumnjam da postoji banka koja nema nekoliko njih u svom podatkovnom centru. Pod Tuccijevim vodstvom EMC je počeo kupovati softverske tvrtke kako bi povećao raspon svojih servisa. Documentum je donio sa sobom solucije za upravljanje sadržajima (eng.: content management) te kolaboraciju. Čuveni RSA donio je u portfelj EMC-ja tehnologije na polju kompjuterske sigurnosti. RSA je bitno uvećao vrijednost EMC-jevih proizvoda u svjetlu sve brojnijih kompromitacija korisničkih podataka i sve strožih zakonskih regulacija. Danas svaki CEO mora biti spreman pokazati na sudu neki memo otprije nekoliko godina. Alternativa je zatvor i novčana kazna.

Ipak, najveći dragulj u EMC-ovoj kruni nije RSA nego VMware – proizvođač tehnologija za hardversku virtualizaciju Intelovih procesora. Tucci, Talijan iz Brooklyna, nije stavio odrezanu glavu konja u nečiji krevet da bi stavio ruke na VMware, nego je bio spreman platiti za nju malo više od pola milijarde dolara. U 2004. kupnja VMwarea nije izgledala kao zgoditak. Nevjernim Tomama bilo je teško povjerovati da virtualizacija može bitno doprinijeti jednoj tvrtki koja proizvodi željezne kontejnere za nikad zasitne banke. Danas? Danas je Tucci jedan od najznačajnijih menadžera u Sjedinjenim Državama i svi bi htjeli da su imali VMware dionice prije nego što ju je EMC kupio.

Danas je virtualizacija postala popularna iz jednostavnog razloga. Kompjuterski resursi su jeftini što omogućuje tvrtkama relativno povoljnu nabavu servera za data centre. Uz više servera nije trebalo proći dugo vremena prije no što su primijetili da je iskorištenost procesora relativno mala, a računi za struju postaju limitirajući faktor. Zbog toga velike tvrtke kao Google grade svoje podatkovne centre u blizini elektrana u ruralnim područjima gdje dobivaju jeftine kilovate. Ostatak svijeta s manjim budžetima na raspolaganju mora se zadovoljavati kompromisima u vidu pokretanja što više aplikacija po serveru ili što više instancija jedne aplikacije.

U takvim situacijama nastupa virtualizacija. Omogućuje pokretanje nekoliko instancija neovisnih virtualnih mašina istovremeno. Svaka instanca može se podesiti pojedinačno klikom miša oslobađajući administratore mukotrpnog procesa instaliranja i konfiguriranja novog servera.

Koristi virtualizacije mogu se najbolje vidjeti iz primjera servisa koje je Amazon kreirao kako bi pomogao svojim klijentima osloboditi se brige oko spremanja podataka i administracije servera. Simple Storage Service (S3) i Elastic Compute Cloud (EC2) samo su dva od mnogobrojnih servisa namijenjenih za tu svrhu. S3 je repozitorij za spremanje podataka, a EC2 kreira virtualne servere klikom miša. S3 ima tzv. uptime više od 99.99 posto, što znači da u najgorem slučaju nije dostupan za korisnike oko 45 minuta godišnje. EC2, kao noviji servis, još uvijek je u beta stadiju i Amazon ne pruža jamstva oko njegove dostupnosti. Svejedno ne manjka zainteresiranih za EC2. Cijena servisa je 10 centi po procesoru i satu, a novi server se može konfigurirati vrlo brzo. Govorimo o minutama. Brzina je nevjerojatna i svatko tko je zatražio novi RHEL 4 od Rehana zna cijeniti ekspeditivnost. Tvrtka BEA zauzela je mjesto u povijesti WebLogic Java aplikacijskim serverom i JRockit Java virtualnom mašinom. Oba proizvoda zaslužila su svoju famu performansama i robusnošću. Prošlog ljeta BEA je izbacila novu verziju JRockit verzije, zvanu LiquidVM, kojoj za radne treba operativni sustav, već samo VMware Hypervisor. Ovakav razvoj događaja nadahnuli su neke da proglase skoru smrt operativnog sustava kad su u pitanju serveri. Aplikacija će biti sposobna komunicirati izravno s hardverom putem svoje virtualne mašine. Osobno ne bih išao tako daleko, ali vrlo vjerojatno je da će ovakva primjena virtualizacije naići na plodno tlo, prije svega zbog sigurnosti, performansi (čitav cluster na jednom serveru) te financijskih razloga. Financijski razlozi su vjerojatno najveći motiv u zlatnoj groznici koju je VMware pokrenuo. Intel je nedavno objavio da će virtualizacijom uštedjeti više od 1,4 milijarde dolara pomoću virtualizacije u narednih sedam godina.

SETI@Home, znanstveni eksperiment, stari je i dobro poznati primjer distribuiranih aplikacija. SETI@Home upotrebljava oko tri milijuna računala diljem svijeta u potrazi za inteligentnim životom u Svemiru. SETI@Home spada u tzv. kategoriju rešetki (engl. grid computing), gdje se zadaci za izračunavanje inteligentno distribuiraju na slobodne procesore. Sun Microsystem jedan je od pionira na ovom polju. Sun već dugo godina nudi komercijalni pristup svojoj Grid mreži, ali na žalost nije uspio postići zapaženi uspjeh do sada. Samo određeni tip poslova može se izvoditi na njihovoj mreži i u pravilu ti poslovi više odgovaraju akademskim institucijama nego tvrtkama. Virtualizacija, za razliku od Grid tehnologija, oslobađa korisnike saznanja "što se krije ispod haube" i time im omogućuje da se usredotoče na svoj posao.

Sun možda neće imati zadnju riječ kada su u pitanju virtualni sustavi, ali treba spomenuti moto s kojim su dva štrebera i dva poduzetnika davne 1982. pokrenuli jednu od najvažnijih i najutjecajnijih tvrtki za informatičku industriju. Izjava „Mreža je kompjuter“ nije nikad bila relevantnija nego danas.


pošalji link | print | natrag

1

Anketa

Koliko mjesečno zarađujete neto kao IT profesionalac?

Kolumne

Naiđeš li na pridjev, baci ga!

Dimitar Georgievski

Jedna od zanimljivih strana engleskog jezika je broj riječi s kojima isti raspolaže. Za razliku od vjerojatno svih drugih jezika u svijetu, engleski se nikad nije pokušao obraniti od tuđica. Naprotiv, sve ih je veselo prisvojio. Nekad davno korijeni velikog broja riječi u engleskom jeziku dolazili su iz latinskog, grčkog i francuskog. Danas ovom skupu možete dodati japanski, kineski, hindski, hebrejski, arapski i mnogo drugih.

Nevidljiva ruka Interneta

Dimitar Georgievski

Promatranjem malih obrtnika u 18. stoljeću, Adam Smith je došao do zaključka da zbroj svih njihovih aktivnosti kreira zanimljive efekte na tržištu. Svako od učesnika, ili suparnika, vođen je osobnim interesom i racionalnom sviješću prema povećanju svog profita što je više moguće. Ono zanimljivo jest da djelovanje svih učesnika povećava opće blagostanje društva i sadrži samoregulirajuću funkciju tržišta. Smith je ovaj fenomen nazvao Nevidljivom rukom tržišta i ušao u povijest kao začetnik onoga što danas nazivamo političkom ekonomijom. Svoje zabilješke Smith je publicirao u knjizi dugog naziva koja završava frazom Wealth of Nations (slobodni prijevod: Dobrobit Nacija). Fraza je također ušla u povijest i postala sinonimom za slobodno tržište ili tržište na kojem potražnja i ponuda određuju cijene, a ne neka treća strana koja je u najčešćem slučaju vlada. Iako je Smith ostao zapamćen kao osoba koja se protivila ljudskoj sebičnosti i zalagala za slobodno tržišno natjecanje, danas se cijeli njegov magnum opus mož svesti na sljedeće parole: sebičnost je dobra, vlada je loša, demokrati su loši.

Mreža je kompjuter

Dimitar Georgievski

Jedno od pitanja s kojim nas, kao trećim po redu najinteligentnijim bićima na ovom planetu, brzi razvoj tehnologije trajno suočava jest hoće li evolucija tehnologije malo posustati. Ili, da parafraziram, je li sve što se treba otkriti otkriveno. U trenutku slabosti svatko od nas bi poželio da je to slučaj. Korak inovacija ne posustaje nimalo i nekoliko tehnologija dobilo je dovoljno ubrzanja i prisutnosti na tržištu da postanu disruptivne – dovoljno bitne da poremete ustroj univerzuma i pokrenu novu kreativnu revoluciju. Prateći vijesti ove godine više bih bio naklonjen pomisliti kako su zapravo svjetlo pozornice ukrale bitke oko takozvane intelektualne svojine. Izraz "intelektualna svojina" je totalno pogrešan.