Kolumne

Ovi zadnji su vrlo, vrlo loši. Jedan istaknutifi lozof koji je idejama Adama Smitha dodao element sukoba klasnih interesa posebno je loš. Glorificiranje sebičnih prohtjeva i pohlepe ne pada teško modernim komentatorima kratke povijesti 21. stoljeća. Treba maknuti sve vladine regulacije i ostaviti male poduzetnike (u duhu malih zanatlija iz 18. stoljeća) da se natječu na virtualnom tržištu zvanom Internet. Ako vam je problem zamisliti virtualno tržište, mislite na eBay gdje se sile ponude i potražnje mogu vidjeti u akciji. eBay je vjerojatno jedino mjesto na kojem mali igrači mogu umnožiti svoj kapital bez debelih veza u američkom Kongresu ili poznavanja opskurnih područja matematike kako bi procijenili rizik transakcije na Wall Streetu. Tako je razumljivo zašto Amerikanci gledaju na Internet kao bastion demokracije. Internet ne vrši diskriminaciju između velikih i malih, crnih i bijelih, crvenih i žutih. Internet daje, prividno, svima podjednako pravo pristupa. Za razliku od potkivača, obučara i zlatara iz prošlosti, mi ne moramo koristiti metafore kako bismo govorili o imaginarnim silama koje nas tjeraju na činjenje. Nevidljiva ruka na Internetu ima naziv i zove se Google. Nevjerojatno je koliko je ova tvrtka postigla u vrlo kratkom vremenu i time natjerala velike korporacije da pomno razmisle o svojim vizijama budućnosti. Teško je bilo krajem devedesetih zamisliti da se jedna tvrtka, koja je ponudila samo pretraživač za Internet, može tako visoko uzdignuti, mnogo zarađivati pomoću svoje tražilice i postati sila koja postavlja trendove. Velike telekomunikacijske tvrtke poput AT&T-a i Verizona od prošle su godine počele popuštati svoju stegu (nevjerojatno velikodušno, rekao bih) nad usko kontroliranim bežičnim mrežama u očekivanju Androida. Android je Googleov odgovor na pletoru zatvorenih platformi za mobilne uređaje. Operativni sustav Android još uvijek je u beta fazi i njegov dolazak s nestrpljenjem se očekuje, pogotovo od strane frustriranih potrošača u SAD-u. Zatvoreni sustavi dobri su za kvalitetu usluge i niskih cijena, kažu nam ozbiljnog lica.

O snazi promjena koje Google donosi sa sobom može posvjedočiti i Yahoo. Mogao bi i Microsoft posvjedočiti o frustraciji zvanoj Google, ali obrana trona od agresivnih klinaca zaslužuje posebnu pažnju u nekom sljedećem članku. Microsoft već neko vrijeme pokušava bezuspješno staviti svoje ruke na Yahoo i time se barem malo primaknut vodećoj poziciji Googlea. Sudeći prema potezima Microsofta, situacija je vrlo ozbiljna. Pola ponuđene svote od 44,6 milijardi USD za kupnju Yahooa Microsoft planira posuditi, što je po prvi put u povijesti ove tvrtke. Za sada Yahoo odbija ponudu Microsoft a i pokušava naći svoj novi identitet. Još nije jasno hoće li Yahoo uspjeti u naumu da se otrgne iz ralja Microsofta.

Yahoo je u samo nekoliko godina od prestižne Internet tvrtke postao negativan primjer tvrtke koja je izgubila viziju i sada se bori za svoj opstanak. Čini se da na Internetu nije dovoljno biti velik. Treba postojano inovirati. Učinite nekoliko grešaka i već ste na začelju pitajući se što se to zapravo dogodilo. Što se zbilja dogodilo, pita se i Terry Semel, bivši CEO Yahooa koji je dolaskom novog milenija trebao jednu od najuspješnijih Internet tvrtki uzdignuti na novi nivo. Vjerojatno je oglas za njegovo mjesto u 2001. išao otprilike ovako: "Najpopularnija i obećavajuća Internet tvrtka traži novog CEO-a, da je usmjeri i pretvori u veliki neuspjeh. Kompenzacija uključuje pola milijarde dolara i preimenovanje ulice nakon uspješno obavljenog posla". Terry Semel, filmski mogul iz Hollywooda primio se posla i za nekoliko godina uspješno obavio misiju. Nevjerojatna je praksa američkih korporacija da nagrađuje svoje glavne menadžere tako izdašnim otpremninama, i u situacijama kad oni uzrokuju tako velike neuspjehe. Što je onda grijeh Terrya Semela? Ako razgovarate sa zaposlenicima Yahooa, njegovi grijesi su neoprostivi. Za poslovnu osobu koja treba namirisati dobar posao na kilometre, neobjašnjivo je kako je Terry mogao propustiti kupnju Googlea i to nekoliko puta za redom. Još veći propust je to isto napraviti sa socijalnom mrežom zvanom Facebook. Flickr, Web sajt za dijeljenje fotografija, ustupio je vodeću poziciju novim tvrtkama koje su svoje mjesto u povijesti stekle omogućavanjem korisnicima da dijele svoje video fajlove. Mislim tu najviše na YouTube.

Yahoo je prije Googlea posjedovao pretraživač Interneta i mogućnost za prodavanje oglasa putem Interneta. To su dvije tehnologije u samoj srži poslovnog plana Googlea. Da se je dosjetio ranije, Yahoo bi danas bio primarna socijalna mreža na Internetu. Za pretpostaviti je da pola milijarde njihovih e-mail pretplatnika ima barem nekoliko prijatelja s kojima žele biti u kontaktu. Mogao je Yahoo biti i YouTube da je Terry znao malo bolje. Mogućnosti, potencijal i tehnologije za nove korake bile su pri ruci, ali netko se trebao toga sjetiti i potaknuti svoje zaposlenike na akciju. Jedan CEO koji ne može razlikovati RSS od svoje šalice za kavu svakako nije bio sposoban za tako nešto.

Yahoo je prepustio vodstvo menadžmentu bez sluha za nove tehnologije i trendove, dok su Google vodili geekovi potpuno posvećeni inovaciji. Ovaj okršaj Titana pokazao je važnost inovacije. Vojske nepoznatih Googleovih inženjera vodile su promjene i svakako bile ponosne na odaziv široke javnosti na njihove aplikacije. Google Docs, Mail i Maps su najpopularnije među njima i sve više dobivaju na popularnosti među poslovnim korisnicima.

U većini američkih tvrtki IT profesionalci rade s malim budžetima, nerealnim rokovima i malo priznanja za svoje napore. Google je pokazao da se geekovi mogu ignorirati samo na osobnu odgovornost. Ako je vjerovati zapažanjima gdina Smitha, njihova će cijena ubrzo ponovo narasti. Većina menadžera svjedoči da ih više nema mnogo.