Kolumne

Neutralnost Interneta? Ovo pitanje je već godinama u pat poziciji. Ništa se bitno nije riješilo protiv neutralnosti Interneta, a ni u njegovu korist. Nerazriješena situacija svakako ide u korist kablovskih i telekomunikacijskih tvrtki. TimeWarner već je počela eksperimentirati mjerenjem korištenja uporabe Interneta. Žiteljima jednog malog teksaškog gradića, koji nemaju mogućnost prebjeći nekom drugom provajderu za Internet, TimeWarner je stavio brojilo za Internet. Svatko će plaćati prema količini prometa kojega napravi za mjesec dana. Mnogi strahuju da će ova mjera dovesti do kreiranja poslovne, te prve, i druge, a vjerojatno i treće klase korisnika. U ovisnosti o kupovnoj moći, Amerikanci će moći pročitati samo elektroničku poštu ili uz to pogledati koji film preko Interneta. Skidanje Linux distribucija s weba postat će skupi posao.

Vjerojatno osim stanovnika Austina ili članica benda Dixie Chicks, pitanje tehnološke diskriminacije zauzima za ostatak Teksasa poziciju pri dnu ljestvice od jedan do deset, gdje je jedan pozicija najbitnijeg pitanja. Broj jedan svakako je cijena goriva. S više od četiri dolara po galonu, žitelji ruralnih područja Teksasa nerijetko su u situaciji ostaviti svoj ostarjeli kamionet pored ceste i potražiti posao u gradu u kojem postoji javni prijevoz. Nakon cijena goriva, pitanje o kontroli Interneta mora ustupiti mjesto strahu od afroameričkog predsjednika, strahu od žene predsjednika, pravu na nošenje oružja, pitanju o reproduktivnim pravima žena, strahu od liberala, strahu od Meksikanaca, strahu od terorista, strahu  od komunista i strahu od homoseksualaca. Slična se  opaska može dati o svakom tko ide po svoje mišljenje na FoxNews kanal

Druge kablovske tvrtke sa zanimanjem prate razvoj situacije. Odsutnost otpora potrošača protumačit će se nedvojbeno kao zeleno svjetlo za uvođenje ovog kastinskog sustava po cijeloj zemlji. Članci u informatičkim časopisima koji su se pojavili na ovu temu nalaze dosta argumenata u korist velikih korporacija zaboravljujući pri tome da je Internet kreiran javnim novcem poreznika u jednom od rijetkih trenutaka lucidnosti američke vlade.

Reforma patentnog sustava pitanje je koje također već dugo vremena visi u zraku, a njegov ishod ima dalekosežne posljedice na sve segmente naših života.  Sloboda izražavanja i inovacija najbitniji su stupovi američkog društva i ekonomije. Obje su obogaljene brojnim sudskim postupcima kojima se pokušava zaustaviti kritika ili olako zaraditi na idejama drugih.

IT industriji ide u korist da patentni sustav nagradi kreativnost i zaustavi pohlepu. Vlasnici Miki Mausa, biotech, i farmaceutska industrija ne misle tako. U zemlji u kojoj bi natjecanje na slobodnom tržištu trebalo promovirati inovaciju, kvalitetu i regulirati cijene u korist potrošača, privatni sektor radi sve kako bi eliminirao konkurenciju. San je svake tvrtke biti pofitabilnom. To je njihova priroda. Problem je odsutstvo regulacije kako bi se njihova želja svela na razumnu mjeru. Zakonodavci, tj. kongresnici, koji trebaju unijeti ravnotežu izmedju privatne inicijative i općega dobra, nedvosmisleno stavljaju svoj glas na stranu privatnoga sektora. Kongres SAD-a predstavlja neki vid poprišta gdje se različiti interesi sukobljavaju i pobjeđuju oni interesi koji naviše služe potrebama američke javnosti. Američki građani u sukobu sa skupim vojskama odvjetnika i lobista na strani privatnih interesa, tj. velikih korporacija, nemaju nikakvih izgleda za pobjedu.

Iz sličnih sukoba davne 1948. isfrustrirani je predsjednik Harry Truman vodio kampanju protiv onoga što je zvao "niš' koristi" (Do Nothing) kongres. Za protivnike je imao Republikance koji su u to vrijeme kontrolirali ovu instituciju. Kao i u bližoj prošlosti, Republikanci su pokušali blokirati progresivne mjere predsjednika Trumana koji je bio Demokrat. Ako je ikada postojala razlika između Republikanaca i Demokrata, ona je danas teško prepoznatljiva. Nakon tri dvogodišnja mandata, Demokrati su preuzeli kongres na izborima 2006. u činu koji se može opisati samo kao Oluja. Frustraciju javnosti katastrofalnom vladavinom Republikanaca, Demokrati su pokušali umanjiti laskanjem i obećanjima o boljoj budućnosti.

Godinu i pol u svom mandatu, Demokrati su pokazali da nisu ništa bolji od Republikanaca. Sva obećanja bila su isprazna retorika. Zbog takvoga će stava mnogo studenata biti pred bankrotom na dan diplomiranja, male tvtke (eng: start-ups) će i dalje imati problema s probijanjem na tržištu, a inovacija će nastaviti svoj egzodus prema Aziji.

Od 1948. nadalje, radni je tjedan jednog kongresnika sve kraći. U 60-ima i 70-ima Kongres bi se sastao u prosjeku 163 dana godišnje. U 80-ima i 90-ima broj zasjedanja pao je na 139 dana. Danas kongresnici dolete u Washington D.C. u utorak kasno popodne, nešto rade u srijedu i onda brzo napuste prijestolnicu u četvrtak. Nerad je nagrađen izdašnom plaćom od preko 160.000 USD godišnje. Javna je tajna da su mnogi kongresnici milijunaši s velikim portfolijima koji obuhvaćaju akcije vladinih kontraktora. Nakon umirovljenja, bivši kongresnici često nastave svoj rad kao lobisti. Oni računaju na stara poznanstva kako bi nametnuli interese svojih  klijenata nad voljom američkog naroda. Stanje američkog društva u zadnjih nekoliko godina svjedoči o njihovoj učinkovitosti. Nakon jako dugih ljetnih praznika, 110. kongres SAD-a prijevremeno će zaključiti svoj posao, najvjerojatnije u rujnu ove godine, nakon čega se svi kongresnici namjeravaju uključiti u groznicu izbora za novoga predsjednika i novog sastava kongresa SAD-a. Što će se dogoditi sa problemima koje muče IT? Industriju? Morat će se čekati na sljedeći 111. kongres. Zvuči već tako otrcano.