Kolumne

Ovo je stari vic. Moderni bi inženjeri bez razmišljanja odabrali iPhone u sličnoj situaciji. Ne bi samo inženjeri. Manija tinejdžera u New Yorku za Apple gadgetima ne jenjava. iPhone može poslužiti i kao MP3 player. Mogu se gledati filmovi, spotovi i video sadržaji s YouTubea. Njujorška policija ne preporučuje pokazivanje iPhonea ili iPoda u podzemnoj ili neposredno nakon izlaska s jedne od stanica, recimo u Harlemu nakon 19 sati, od ponedjeljka do srijede. Reputacija Harlema zaustavlja još uvijek neke ljude na 110. ulici, gdje je kraj Central parka prema sjeveru i početak Harlema. Uspomene na 80-te još su uvijek snažne. Kad bi prebrodili svoj strah, ovi bi Njujorčani shvatili kako Harlem liči sve više zapadnoj strani

Manhattana (Upper West Side). Luksuzni apartmani niču na svakom uglu. Sve je više gurme caffea i restorana, a rente su otišle prema gore. Lokalno stanovništvo je u nezavidnom položaju jer se ne može nadmetati oko stanova s imućnijim uljezima. Studenti i mladi profesionalci prvi su val novih stanara koji je otkrio jeftine rente u Harlemu. Njihovim stopama došli su razvijači nekretnina (eng: realestate developers) kako bi zaradili na sve većem zanimanju. Istim stopama prošla su sva popularna područja na jugu Manhattana. Mladi profesionalci i studenti koji žive tamo imaju istu slabost prema tehnologiji. Nekad se zanesu u čitanju e-maila, bloga, odgovaranju IM poruka i ne shvate da privuku pozornost mladih klinaca koji bi dali desnu ruku za jedan od tih Appleovih gadgeta. Ova grupa mladih ljudi je u dvadesetim godinama, nazivaju ih Milenijcima (eng: Millenials, Generation Y, Google Generation i sl). Milenijci su prigrlili Internet i nove tehnologije kako bi komunicirali sa svojim poznanicima i kolegama bilo gdje, bilo kad. Računala, Internet socijalne mreže (Facebook, Twitter), blogovi, IM, e-mailovi, izmjenjivanje audio i video zapisa dio su njihovoga životnog stila. Uređaji kao iPhone omogućuju im mobilnost i pristupačnost mreži bilo kad bilo gdje. Zanimljivo je da se glas o incidentima u Harlemu prenese brzo kroz New York upravo zahvaljući gadgetima tipa iPhone. John Dvorak svojevremeno je prognozirao neuspjeh iPod-a, savjetovao Appleu da baci u koš planove za iPhone, i objavio slične crne prognoze za gPhone (Googleov Android). Kao i mnogo puta do sada, Dvorak je pokazao kako ne posjeduje ni trunku mašte koju pokušava nadoknaditi poslovnim analizama čiji su ishodi samo njemu jasni. Da je imao mašte, vidio bi u iPhoneu računalo, ne telefon. Zapravo, pravo je pitanje zašto je tako dugo trebalo iPhoneu da se pojavi na tržištu? Potrošači su dugo i neskriveno pokazivali frustraciju ograničenom funkcionalnošću postojećih mobitela.

Telekomunikacijske su tvrtke svake godine izbacivale nove modele s nezanimljivijim sučeljima i svojski se trudile onemogućiti bilo kakvu slobodu svojim korisnicima. iPhone je taj monopol razbio kao mjehurić od sapunice i promijenio situaciju preko noći. Već sam u jednom od prošlih članaka pisao kako je iPhone otvorio vrata novim Linux temeljenim uređajima. Pod Linux uređaje mislim i Google Android koji je konačno debitirao krajem ove godine. Značaj Androida je u tome što je Google natjerao velike telekomunikacijske tvrtke, Verizon i AT&T, da otvore svoje mreže i dopu-ste pristup nezavisnim razvijačima softvera. AT&T je prvi započeo trend s eksluzivnom distribucijom iPhonea. T-Mobile je slijedio primjer sa G1, a Verizon je morao naći alternativu prije nego postane povijest. Od nedavno, Verizon nudi nove inačice BlackBerryja koje neodoljivo podsjećaju na iPhone. Neizvjesno je hoće li Sprint preživjeti novi poredak na mreži. S ovakvim mobilnim uređajima važnost stolnih računala sve je manja. Zaista, ako se posao ne računa, desktop računala gotovo da i ne koristim više. Podsjećaju me na obične kućne telefone. Moraš ih koristiti uvijek s iste lokacije. Nekad je Vin Cerf morao provaljivati u zgrade (nisu mu dali ključ) kako bi radio na računalu. Mobilna računala prate nas svugdje i zapravo su funkcionalnija od stolnih. Već godinama koristim isključivo laptop. S pojavom Google Docsa više i ne moram brinuti gdje su dokumenti. Znam da su negdje na Internetu i da im mogu pristupiti s bilo kojeg računala. Priroda moga posla tjera me na komunikaciju sa suradnicima putem IM-a i sigurno pristupanje korporacijskoj mreži kad to trebam. Čak i jedan lagani Toshiba Portege laptop ima temeljni nedostatak.

Moram ga isključivati, uključivati i prolaziti kroz monotnu sekvencu autentifikacije i autorizacije, što može biti problem dok gledate Don Giovannia iz trećega reda u Metropolitan operi. S jednim uređajem tipa iPhonea mogao bih mnogo brže reagirati na neki neplanirani događaj i po potrebi izmijeniti različite fileove i informacije sa suradnicama. No, ne pokazuju samo mobilni uređaji smjer u kojem evoluiraju računala. Prije drugog dolaska iPhonea, neke su tvrtke počele smanjivati računala. Ideja je dobila na aktualnosti u zadnje dvije godine kad je struja počela osjetno poskupljivati. Kladim se da nitko više ne zaboravlja ostaviti svoje desktope uključenima ako se ne koriste. Računala malog faktora tako su mala da bismo imali poteškoća naći ih među papirima na stolu. Korisnici ih vjerojatno često zamjenjuju za kutiju cigareta. Njihova veličina nema nikakve korelacije s njihovim performansama. Dolaze s dosta memorije i mjesta na disku da zadovolje potrebe korisnika koji dosta rade s Office aplikacijama. Mrežni diskovi se nude i s astronomskim kapacitetima od 1 TB, ali to nije mnogo za jednoga ljubitelja digitalne fotografije. Poanta je da moje računalo ne mora biti gdje i podatci. Svakako bih htio staviti svoje ruke na jedan od linuxtopa ili FIT-PC računala, ali ne kako bih ga koristio kao pisaći stroj ili čitao e-mail, već bih ga namijenio nekoj specijaliziranoj funkciji kao što je firewall, reverse-proxy, antivirusni skener dolazeće pošte, juke-box, protuprovalni uređaj, mjerač temperature u stanu kako bi konačno shvatio gdje mi toplina bježi. Kada sam vani ili putujem trebam nešto minimalnih dimenzija, ali s monitorom. Tu bi ulogu divno popunio jedan notebook koji je po veličini između laptopa i mobilnoga uređaja. Oni su najuspješniji segment računalne industrije. Kada bi se iPhone vodio kao računalo, notebookovi bi bili drugo najprodavanije računalo. Prodaju se dosta uspješno, čak i u jeku sadašnje recesije. Zanimljivo je da se 25% posto njih proda s preinstaliranim Linuxom.

Jedini problem s njima je da ih također moram isključiti, uključiti, logirati se i spajati na različite bežične mreže. To me dovodi na iPhone. Jedino što ne mogu raditi s iPhoneom jest kreirati dinamične klimatske modele kako bih predvidio dolazak sljedećega tornada u New York. Ali s pet PS3 konzola mogu kreirati superračunalo koje bi moglo zagristi u problematiku tog tipa. No, koga to zanima?